Sta uradi Arsene Wenger nakon sto sa Arsenalovim mladim timom osvoji trofej?

Iskljuci PlayStation...

Morao sam parafrazirati ovu fudbalsku shalu, jer se vec duzhe vrijeme ne mogu oteti utisku da AW zhivi u fudbalskoj virtualnoj zemlji chudesa. Evo samo nekoliko izjava koje je trener Arsenala dao u zadnjih nekoliko mjeseci:

- Ovo je najbolja grupa fudbalera sa kojima sam ikada radio.
- Nama je ove sezone liga prioritet.
- Mnogi nas kritikuju, ali vidjecemo sta ce kriticari reci nakon tri sedmice, kad budemo najbolji (nakon poraza od Stoke-a.

Nakon svega ovoga mogu samo da zakljucim da AW rastura Playstation, jer tim o kojem on pricha I tim za koji ja navijam, nisu isti tim.

Ono sto danas postoji u stvarnome svijetu je skupina osrednjih fudbalera, sa nekoliko zaista vrhunskih talenata i apsolutnim odsustvom iskustva. Sama cinjenica da su jedina dva iskusna igraca u trenutnih Arsenalovih ‘prvih 11’, Gallas i Silvestre, bukvalno otpatci iz Chelskog i ManUre, je zaista porazavajuca. Kolo Toure, koji je ‘skolovan’ od strane Arsenalove ‘stare garde odbrane’ je, barem meni potpuno neshvatljivo, sveden na status rezerve. Nema vise Tony Adamsa da igracima psuje sve po spisku kad pocnu spavati na terenu, nema vishe Patrika Viere da svojom energijom i zalaganjem pokrene ostale, nema vise Piresa da ni iz cega napravi sansu za Henry-a, koje takodje vise nema u Arsenalovom dresu. Nema vise Martin Keown-a da unosi strah u kosti napadacima protivnickog tima.

I jos neceg nema. Ne postoji tim Arsenala kojeg je AW sastavio 100%, a koji je osvojio trofej. Sve i jedan kup i titula osvojena u periodu 1998 – 2005 je u mnogome bila zasluga odbrane koju je AW naslijedio od George Grahama i Bruce Rioch-a. Tu naravno mislim na Seaman-a, Dixon-a, Adams-a, Keown-a, Winterburn-a. Kad njima dodamo Denis Bergkampa i Ray Parlour-a, slika postaje jos jasnija. Koliko god da mi slavili genij AW, chinjenica je da je on imao nevjerovatnu srecu shto je naslijedio granitno solidnu odbranu kada je preuzeo klub. Da li je samo puka koincidencija da je nasha posljednja titula prvaka, u sezoni 2003/04, sezona u kojoj je Martin Keown jos uvijek igrao za klub. Sa odlaskom posljednjeg od ‘Arsenal’s back five’ i sreca po pitanju osvajanja trofeja se okrece. Posljednji pehar Arsenal je osvojio 2005e, pobijedivshi ManUtd  u finalu FA kupa, a igrach utakmice bio je Senderos, koji je danas na posudbi u Milanu.

Daleko od toga da sam protiv forsiranja mladih igraca. Takav pristup fudbalskoj ideologiji je potpuno ispravan. Clichy, Fabregas, Nasri, Vela, Wilshire, Ramsey, Wallcot su odlicni mladi talenti pred kojima je nesunjivo sjajna karijera (da li u Arsenalu?), ali ocekivati od njih zrelost koja je neophodna u EPL, je potpuno nezrelo, A neko kao AW, koji se (po sopstvenom priznanju) bavi fudbalom 40 godina, ne bi smio zhivjeti u iluziji. A sve mi se cini da je gospodin Wenger zaboravio da je svakom pravom navijachu AFC, EPL ‘kruh i puter’, kao sto bi to rekli Englezi. Dakle, prvo liga, pa tek onda sve ostalo. Ali, sumnjam da iko vishe zna na kojoj planeti zivi nas trener.

Ipak, i u ovako tmurnoj sezoni, (koju sam nazhalost najavljivao) jos uvijek uspijevam da nadjem tracak nade. Ma kako to nestvarno izgledalo u ovom trenutku, mislim da imamo sanse u Ligi Prvaka ove godine. Tekma protiv ManUre mi je dala tu nadu. Ta je tekma  po svemu licila na kup tekmu, a ovaj tim je pokazao da moze igrati protiv svakoga, kad su motivisani. Samo, pod hitno neko treba da objasni nasem treneru da ne zhivimo u zemlji chudesa.